epìtēt epitet im. m. (G epitéta, DL epitétu, A epìtēt, I epitétom; mn. N epitéti, G epitétā, DLI epitétima, A epitéte)
1 knjiž. Epitet je posebno odabran pridjev kojim pjesnik gradi svoju pjesničku sliku svijeta.
– Na jezično-stilskoj razini Priča iz davnine primjećuju se stalni epiteti iz usmene književnosti, formulizirani bajkoviti početci, hiperbole, kontrasti, pitalice i zagonetke.
– Vitez se u pjesmama koristi mnogim stilskim sredstvima; nalazimo mnogo usporedbi, personifikacija, epiteta i metafora.
Kakav je epitet? stalni, ukrasni
Koordinacija: epiteti i atributi, epiteti i metafore, epiteti i pridjevi
2 pren. Epitet je kakva pohvalna oznaka koja se čemu pridjeljuje.
– Devetnaesto je stoljeće, napose vrijeme nakon ukidanja Bachova apsolutizma, doba kada Požega zaslužuje epitet slavonske Atene.
– Ovaj legendarni model automobila, koji je zaslužno ponio epitet ikone, ponovno će se naći na tržištu, ali u obnovljenom izdanju.
– Blaga mediteranska klima s 2387 sunčanih sati godišnje, more čija temperatura ljeti doseže 25 Celzijevih stupnjeva te prosječna ljetna temperatura zraka od 25 stupnjeva daju Istri nepobitni epitet ekološkog i zdravog turističkog odredišta.
Što se s epitetom može? dobiti ga, ponijeti ga, zaslužiti ga
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=epitet&search_type=basic
Citiraj natuknicu:
