èpika epika im. ž. (G èpikē, DL èpici, A èpiku, I èpikōm)
knjiž. (u jednini) Epika je, uz dramu i liriku, glavni književni rod koji obuhvaća djela koja se temelje na pripovijedanju i prikazivanju velikoga broja likova i događaja.
– Šimunović je jedan od najboljih hrvatskih pripovjedača folklorne usmjerenosti, snažno se oslanja na narodnu epiku i folklornu građu.
– Ritam je osnova i lirike i epike i svega ostaloga, ali često se zaboravlja da je ugrađen i u pripovijedanje.
– O zanimanju za usmenu epiku također svjedoči Petar Hektorović, a poslije će najzornije Andrija Kačić Miošić.
Kakva je epika? junačka, povijesna, pučka; narodna, usmena; barokna, renesansna, srednjovjekovna
Koordinacija: epika i drama, epika i lirika, epika i poezija
U vezi s epikom spominje se: okvir, prostor
Citiraj natuknicu: