húčiti hučiti gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 3. l. húčī, mn. 3. l. húčē; aor. jd. 3. l. hȗčī; imperf. jd. 3. l. hȗčāše; prid. r. m. húčio, ž. húčila, s. húčilo; pril. s. hȗčēći)
Hučiti znači proizvoditi huku.
– Prije večere imali smo veličanstven prizor zalaza sunca iza Cresa, dok nam je iza leđa hučila bura.
– Uslijedile su posljednje pripreme pred početak uspona, a zatim hitro kroz mjesto do zadnjih kuća, pa uzbrdo stazom do izvora Korito, koji je već iz daljine hučio snagom svoje vode.
– Šetnja do slapa koji huči malo više od jednog kilometra uzvodno od mosta preko Krupe bila je prilično naporna.
Što huči? bura, vjetar, voda
SINONIMI: hučati, hujati :1, hujiti :1
tvorba: hu-čiti
tvorenice: hučenje, zahučiti
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=hu%C4%8Diti&search_type=basic
Citiraj natuknicu: