hȕka huka im. ž. (G hȕkē, DL hȕci, A hȕku, I hȕkōm)
Huka je jak šum koji nastaje pri brzome gibanju zraka.
– Ne čuje se ni zvuk osim huke vlaka i vjetra.
– Pa zar to nije prirodnije, nego sva ova buka i huka i prašina i galama i sveopće ludilo koje se svakog dana ponavlja od zore do mraka?
Koordinacija: huka i buka
sinonim: huk
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=huka&search_type=basic
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
huka. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/huka/ (pristupljeno 13. lipnja 2026.)