jéčati ječati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. jéčīm, 2. l. jéčīš, 3. l. jéčī, mn. 1. l. jéčīmo, 2. l. jéčīte, 3. l. jéčē; imp. jéči; aor. jéčih; imperf. jéčāh; prid. r. m. jéčao, ž. jéčala, s. jéčalo; pril. s. jéčēći)
1 Ječati znači ispuštati nejasne glasove.
– Starac je i dalje tužno ječao.
– Plakala sam i ječala.
2 Ječati znači širiti se, prenositi se, čuti se daleko, odjekivati.
– I čitava je luka ječala od naših usklika.
– Sva kuća ječi od njihove pjesme.
– Ulicama ječale pjesme, a razgovori i koraci šumili.
tvorba: jek-ati
tvorenice: ječanje, zaječati
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
ječati. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/jecati-2/ (pristupljeno 18. travnja 2026.)