alegòrija alegorija im. ž. (G alegòrijē, DL alegòriji, A alegòriju, I alegòrijōm; mn. NA alegòrije, G alegòrījā, DLI alegòrijama)
1 knjiž. Alegorija je stilska figura u kojoj se pojmovi, ideje ili radnje prikazuju s pomoću likova i slika prenesena značenja.
– Katolička crkva ne zastupa doslovno čitanje Knjige postanka prema kojem je Bog stvorio svijet za šest dana i koje stoji u osnovi kreacionizma, nego navodi da je riječ o alegoriji o načinu na koji je Bog stvorio svijet.
– Isus je često govorio u prispodobama, parabolama i alegorijama.
Kakva je alegorija? očita, snažna, suptilna; biblijska, društvena, kršćanska, politička, religijska
Što se s alegorijom može? koristiti je razg., prepoznati je, shvatiti je, tumačiti je
Koordinacija: alegorija i metafora, alegorija i parabola, alegorija i prispodoba, alegorija i simbol, alegorija i simbolika
U vezi s alegorijom spominje se: forma, oblik
2 Alegorija je predmet, lik ili skupina likova na slici, crtežu itd. koji simboliziraju kakvu pojavu ili misao.
– Pored reprezentativnih ženskih portreta iz bečkog društvenog života i inovativnih prikaza krajolika iz regije oko jezera Attersee, u slikarskom opusu Gustava Klimta su prisutne i mnogobrojne alegorije koje se posebno vrte oko prikazivanja životnog ciklusa.
Citiraj natuknicu: