autobiogràfija autobiografija im. ž. (G autobiogràfijē, DL autobiogràfiji, A autobiogràfiju, I autobiogràfijōm; mn. N autobiogràfije, G autobiogràfījā, DLI autobiogràfijama)
1 knjiž. (u jednini) Autobiografija je književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima autor opisuje vlastiti život.
– Teorija, koja se za autobiografiju posebno zanima od sredine XX. st. i koja je nejedinstvena u određivanju njezina statusa, od autobiografije zahtijeva jedinstvo pripovjedača i predmeta te vjerodostojnost i provjerljivost, čime se pokušava odvojiti od njoj srodnih oblika (biografije i memoara).
– Početci hrvatske autobiografije javljaju se na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku u XV. i XVI. st.
2 knjiž. Autobiografija je književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti.
– Za idealiziranu romansiranu autobiografiju L’assente (1994.) dobio je nagradu Latisana, a 1998. na hrvatski ju je prevela Michaela Vekarić.
– Kod književničkih se autobiografija općenitom karakteru nacrta u svakoj autobiografiji pridružuje i shvaćanje samoga sebe kao autora i vlastiti komentar o prije nastalim djelima.
Kakva je autobiografija? kratka, objavljena; duhovna, fikcijska, memoarska, romansirana
Što se s autobiografijom može? izdati je, napisati je, objaviti je, pisati je, pročitati je
Koordinacija: autobiografija i biografija, autobiografija i dnevnik, autobiografija i knjiga, autobiografija i memoari, autobiografija i roman
U vezi s autobiografijom spominje se: dio, izdanje, izdavanje, izlazak, objavljivanje, pisanje, predstavljanje, promocija, vrsta
U imenima: Autobiografija lažljivca: Neistinita priča
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=autobiografija&search_type=basic
Citiraj natuknicu: