b b2 im. m.
gram. (neskl.) B je dvousneni praskavi zvučni suglasnik.
– Epenteza je dolazila između glasova b, m, p, v.
– Vicarius se u srednjovjekovnom dalmatinskom latininetu s betacizmom (pretjeranom upotrebom glasa b) i s prijelazom i u u razvio u bucarius, buccarius.
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
b2. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/b_2/ (pristupljeno 13. lipnja 2026.)