bàrūn barun im. m. (GA barúna, DL barúnu, V bȁrūne, I barúnom; mn. NV barúni, G barúnā, DLI barúnima, A barúne)
1 pov. (u jednini) Barun je naslov nižega plemića u feudalizmu.
– Godine 1569. Gašpar I. dobiva naslov baruna trakošćanskih i otada je Trakošćan glavno sijelo Draškovića sve do Drugoga svjetskog rata.
– Vojkovići su tako preskočili naslov baruna i odmah su od plemića bili imenovani grofovima.
2 pov. Barun je muška osoba s istoimenim naslovom.
– Ocem modernih igara smatra se francuski barun Pierre de Coubertin koji je na kongresu na Pariškom sveučilištu Sorbonni 1894. iznio ideju međunarodnog sportskog natjecanja koje će prenositi ideju zajedništva.
– Svi se sjećamo hvalisavog baruna Münchausena, koji je mogao sam sebe izvući iz močvare jer je u mašti sve moguće.
Kakav je barun? bogat, pokojni, star; austrijski, belgijski, francuski, njemački
Koordinacija: baruni i grofovi; barunice i baruni
TVORENICE: barunica, barunov, barunski
Citiraj natuknicu: