bȅzosjećājno bezosjećajno pril. (komp. bezosjećàjnijē; sup. najbezosjećàjnijē)
Bezosjećajno je tako da odražava da se što radi bez osjećaja ili ljubavi prema kome ili čemu.
– Što ljude tjera da bezosjećajno uništavaju sve ono dobro što im je Božjom voljom dano?
– Svojom intervencijom u prostor i vrijeme Pirandello grubo i gotovo bezosjećajno stavlja u neprijateljski suodnos Formu i Život , Iluziju i Stvarnost.
bezosjećajno + glagol: bezosjećajno ignorirati koga/što, bezosjećajno kritizirati koga/što, bezosjećajno se ponašati, bezosjećajno pokrasti koga, bezosjećajno pregaziti koga/što, bezosjećajno uništavati koga/što, bezosjećajno žrtvovati koga/što
bezosjećajno + pridjev: bezosjećajno istinit, bezosjećajno nasilan, bezosjećajno sramotan
Koordinacija: bezosjećajno i bezobzirno, bezosjećajno i bezumno, bezosjećajno i egoistično, bezosjećajno i okrutno, bezosjećajno i sadistički
ANTONIM: osjećajno sinonim: bešćutno
tvorba: preobrazbom od srednjega roda pridjeva bezosjećajan
Citiraj natuknicu: