bijel prid. (ž. bijela, s. bijelo, mn. m. bijeli, ž. bijele, s. bijela)
1 Bijel je koji je boje mlijeka ili snijega.
– Na običnom bijelom papiru ostavila je kratku poruku.
– Pojavila se na vratima crkve u elegantnoj bijeloj vjenčanici.
– Bijelo dugme grupa je koja je bila popularna 80-ih godina 20. stoljeća.
2 Bijel je koji je svijetle boje.
– Kupili smo bijelo grožđe.
– Uz ručak ću popiti čašu bijelog vina.
◦ Pridjev bijel u muškom rodu ima određeni oblik bijeli: Taj bijeli automobil već danima stoji pred kućom., ALI: Automobil je bijel. U akuzativu jednine muškoga roda razlikuje se živo i neživo, npr. Vidim bijelog psa., ALI: Vidim bijeli automobil. U komparativu i superlativu pridjeva bijel ije se krati u je te komparativ glasi bjelji i bjeliji, a superlativ najbjelji i najbjeliji.
Citiraj natuknicu: