blȁnja blanja im. ž. (G blȁnjē, DL blȁnji, A blȁnju, I blȁnjōm; mn. NA blȁnje, G blȃnjā, DLI blȁnjama)
Blanja je oruđe za obradu drva struganjem.
– Sada blanjom i turpijom skinite višak materijala kako biste dobili ravnu površinu rubova koji će nalegnuti na dno.
– Pažljivo obradite prednju stranicu blanjom kako bi uredno pristala u ormarić.
– Dok je križnice izrađivao samo od smrekovine jer je ispod blanje izlazila glatka i ostajala mirišljiva, korpus se pravio od svakojakog drva, a najviše od onog što ga je nalazio u vododerini jer je bilo suho i napola obrađeno.
Kakva je blanja? električna, ispupčena, kompaktna, lučna, metalna, profilna, ručna, staklena, zavinuta, zubna, zupčasta
Što blanja može? crknuti razg., riknuti razg.
Što se s blanjom može? gurati je, ohladiti je, obraditi (drvo), poravnati (dasku, udubine), ravnati (drvenu građu), strugati (po površini)
Koordinacija: blanja i dikerica, blanja i turpija; blanja ili drljača, blanja ili cirkular
tvorenice: blanjati
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/blanja/30439/#naziv
Citiraj natuknicu: