bȏjnīk bojnik im. m. (G bȏjnīka, DL bȏjnīku, A bȏjnīk, V bȏjnīče, I bȏjnīkom; mn. NV bȏjnīci, G bȏjnīkā, DLI bȏjnīcima, A bȏjnīke)
1 vojn. (jd.) Bojnik je viši časnički čin u kopnenoj vojsci i ratnome zrakoplovstvu, nadređen nižemu časničkom činu satnika, a podređen višemu časničkom činu pukovnika.
– Posmrtno je promaknut u čin bojnika i odlikovan visokim državnim odličjima.
– Tijekom Domovinskog rata i poslije njega obnašala je više časničkih dužnosti te joj je 1992. godine dodijeljen čin satnika, a 1997. godine promaknuta je u čin bojnika.
– Kao časnik Hrvatske vojske napredovao je do čina djelatnoga bojnika obnašajući brojne odgovorne vojne službe.
U vezi s bojnikom spominje se: čin
2 Bojnik je odrasla osoba bez obzira na spol ili muškarac s istoimenim činom.
– Bivši bojnik osjeća se izgubljeno bez uniforme, pa mu zapovjednik pronađe posao u lokalnoj školi, u kojoj mora dovesti u red grupu lijenčina i vucibatina.
Kakav je bojnik? bivši, djelatni, pričuvni, umirovljen; britanski, francuski, njemački, ustaški
Što bojnik može? predvoditi koga, voditi koga, zapovijedati komu
Što se s bojnikom može? imenovati ga, odlikovati ga, promaknuti ga, raniti ga, ubiti ga, umiroviti ga
Koordinacija: branitelj i bojnik; bojnici i pukovnici, bojnici i satnici; bojnik ili pukovnik, satnik ili bojnik
U vezi s bojnikom spominje se: pogibija, umirovljenje
tvorba: boj-nik
tvorenice: general-bojnik
TVORENICE: bojnica, bojnički, bojnikov
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=bojnik&search_type=basic
Citiraj natuknicu: