bȏjnica bojnica im. ž. (G bȏjnicē, DL bȏjnici, A bȏjnicu, V bȏjnice, I bȏjnicm; mn. NAV bȏjnice, G bȏjnīcā, DLI bȏjnicama)
vojn. Bojnica je žena s činom bojnika.
– On je bio po činu maršal, a ona sanitetska bojnica.
– Sve nabrojeno dokazuje kako se krhka, ali odlučna bojnica u izrazito muškom okružju vojnog zrakoplovstva i više nego dobro snalazi.
Kakva je bojnica? odlučna, počasna, sanitetska, umirovljena
Što se s bojnicom može? imenovati je, podrediti je, poslati je (kamo), promaknuti je, suspendirati je
• Pogrešno je govoriti o činu bojnice. Bojnica ima čin bojnika. Nije dobro npr. Čin bojnice dobila je u ožujku 1994., a 1995. promaknuta je u pukovnicu.
tvorba: boj-nica
TVORENICA: bojničin
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
bojnica. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/bojnica/ (pristupljeno 16. listopada 2026.)