bùbnjati bubnjati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. bùbnjām, 2. l. bùbnjāš, 3. l. bùbnjā, mn. 1. l. bùbnjāmo, 2. l. bùbnjāte, 3. l. bùbnjajū; imp. bùbnjāj; aor. bùbnjah; imperf. bùbnjāh; prid. r. m. bùbnjao, ž. bùbnjala, s. bùbnjalo; pril. s. bùbnjajūći)
1 Bubnjati znači udarati u bubanj ili svirati na bubnju.
– Najbolji (najdraži) su bubnjari koji (solidno) bubnjaju i istovremeno (solidno) pjevaju.
– Gdje si naučila tako lijepo bubnjati?
Tko bubnja? bubnjar, bubnjarica
2 pren. Bubnjati znači jako lupati, grmjeti ili tutnjiti, proizvoditi zvuk nalik na udaranje.
– Pave zagunđa nešto iza stola i počne glasno prstima bubnjati po praznoj bačvici.
– Kiša mu bubnja po pogrbljenim leđima.
Što bubnja? kiša, krv, srce
Po čemu bubnja? po krovu, po prozoru
tvorba: bubnj-ati
tvorenice: bubnjanje
TVORENICA: bubnjar
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=bubnjati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: