bùbnjić bubnjić im. m. (G bùbnjića, DL bùbnjiću, A bùbnjić, I bùbnjićem; mn. N bùbnjići, G bȕbnjīćā, DLI bùbnjićima, A bùbnjiće)
1 um. Bubnjić je mali bubanj.
– No, prodavač slatkiša u logoru posudio mu je mali tom-tom – bubnjić u koji se udara dlanom – te je sjeo, prekriženih nogu ispred Kala Naga, s tom-tomom u krilu i, dok su zvijezde izlazile, on je bubnjao, i bubnjao, i bubnjao, i što je više mislio o velikoj časti koja mu je ukazana, to više bubnjao, sasvim sam između hrpa sijena.
2 anat. Bubnjić je opna između vanjskoga i srednjega uha koja zatvara zvukovod.
– Brončano odličje osvojio je iako mu je u četvrtfinalnoj borbi puknuo bubnjić u desnom uhu.
– Na desnom uhu mi je prije dvije godine puknuo bubnjić i sada mi se svake zime pojavljuju upale uha, uho se gnoji te iz njega curi tekućina.
– Nemojte pokušati mjeriti temperaturu u bebinom uhu običnim toplomjerom jer joj tako možete oštetiti zvukovod ili bubnjić.
– Nije poželjno ništa gurati u zvukovod; naime, ako se to čini, može se ušni vosak gurnuti dublje u kanal i oštetiti bubnjić.
Što bubnjić može? puknuti
Što se s bubnjićem može? oštetiti ga, parati ga razg., probiti ga
U vezi s bubnjićem spominje se: oštećenje, perforacija, pucanje, puknuće
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/bubnjic/26432/#naziv
tvorba: bubnj-ić
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=bubnji%C4%87&search_type=basic
Citiraj natuknicu: