bȕkvin bukvin prid. (G bȕkvina; ž. bȕkvina, s. bȕkvino)
1 Bukvin je koji pripada bukvi, listopadnomu visokom drvetu koje ima sivkastu koru i koje počinje donositi plod nakon 60 godina.
– Uživala je u blagom povjetarcu i povremenim dodirima s bukvinim mekim, ali i snažnim lišćem.
– Od češera, bukvinih ljuskica, grančica i listova, koje smo skupili u šumi ili parku, napravili smo šišmiše.
Što je bukvino? deblo, granje, kora, korijen, lišće, panj, pepeo, plod, šiba
Koordinacija: bukvin i hrastov (grančice, korijen)
2 Bukvin je koji se dobiva od bukve, koji se izrađuje od njezina drveta.
– Izrađen je od najbolje lakirane bukvine šperploče koja je dobro prilagođena vanjskim utjecajima.
– Nakon tisuću godina hrastovog, jasenovog, bukvinog i sličnih parketa na pragu smo velike revolucije, a ime te revolucije je parket od bambusa.
Što je bukvino? daska, parket, šperploča
Koordinacija: bukvin i hrastov, bukvin i jasenov
3 Bukvin je koji se odnosi na bukve.
– Nadam se da će ipak prevladati razum i da će se ovim neprocjenjivim blagom bukvinih šuma gospodariti kako šume, naša pluća, i zaslužuju.
Što je bukvino? šuma, teritorij
• Imenice kojima se imenuju biljke odstupaju od općega pravila tvorbe posvojnih pridjeva s obzirom na sklonidbeni tip. Tu se razlikuju dva značenja pridjeva: 1. ‘koji pripada čemu, koji je dio čega’, npr. bukvina grančica, bukvino lišće i bukova grančica, bukovo lišće, i 2. ‘koji je dobiven od čega’, npr. bukvin parket, bukvina šperploča i bukov parket, bukova šperploča uz parket od bukve, šperploča od bukve. Treće je opće značenje ‘koji se odnosi na bukve’, npr. bukvina šuma i bukova šuma.
tvorba: bukv-in
Citiraj natuknicu: