c2 im. m.
gram. (neskl.) C je zubni sliveni bezvučni suglasnik.
– Zato pitam je li nužno da glasovi c i č prelaze u dž po načelu jednačenja po zvučnosti.
– Otvoreni zagriz onemogućava normalan govor, pa djeca često šuškaju pri govoru jer ne mogu pravilno izgovoriti glasove c, z i s.
– Slušati deset minuta čovjeka koji ne može izgovoriti c , z, s, č, đ, ž, š, dž kako Bog zapovijeda, tj. samoga akustički divnog sebe, to može samo sportski novinar, riječju: nadčovjek.
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
c2. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/c2/ (pristupljeno 3. kolovoza 2026.)