cȉmnuti cimnuti gl. svrš. prijel./neprijel. (prez. jd. 1. l. cȉmnēm, 2. l. cȉmnēš, 3. l. cȉmnē, mn. 1. l. cȉmnēmo, 2. l. cȉmnēte, 3. l. cȉmnū; imp. cȉmni; aor. cȉmnuh; prid. r. m. cȉmnuo, ž. cȉmnula, s. cȉmnulo; pril. p. cȉmnūvši)
1 Cimnuti što ili čime znači maknuti što ili povući što.
– Lagano je cimnula uže i ono se bešumno složilo pokraj njenih nogu.
– Kad se upalilo zeleno, cimnuo je autom prema mome, kao da će me udariti.
– Pokušao je jače cimnuti vrata, ali je brava bila jaka.
– Organizator cimnu glavom, hostesa požuri za njim tegleći sliku kao križ.
2 žarg. (prijel.) Cimnuti koga znači kontaktirati s kim.
– Cimnite me na mejl.
– Daj mi broj moba da te cimnem.
tvorba: cim-nuti
Citiraj natuknicu:
