čȉnjenica činjenica im. ž. (G čȉnjenicē, DL čȉnjenici, A čȉnjenicu, I čȉnjenicōm; mn. NA čȉnjenice, G čȉnjenīcā, DLI čȉnjenicama)
Činjenica je podatak za koji postoji dokaz.
– Žalosna je činjenica (a koliko se to već puta moralo reći?!) da ljudska narav, koja u toku cijele povijesti sanja o zlatnoj sredini, neprestano skače iz jedne krajnosti u drugu.
– To što nije bilo poginulih među Amerikancima treba zahvaliti činjenici da su vojnici sami čeličnim pločama dodatno ojačali svoja oklopna vozila.
Kakva je činjenica? bitna, jednostavna, neosporna razg., nesporna, notorna, povijesna, relevantna, neupitna, poražavajuća, važna, zabrinjavajuća, žalosna
Što činjenica može? dokazivati što, ići u prilog čemu, pokazivati što, potvrđivati što, svjedočiti o čemu, upućivati na što, utjecati na što
Što se s činjenicom može? biti je svjestan, izvrnuti je pren., prešutjeti je, prihvatiti je, prilagoditi joj se, pripisati joj što, utvrditi je, uvažiti je
Koordinacija: činjenice i događaji, činjenice i okolnosti
U vezi s činjenicom spominje se: posljedica, slijed
◦ Riječ činjenica često se upotrebljava u izrazima zahvaljujući činjenici da…, u svjetlu činjenice da….
tvorba: činjen-ica tvorenice: činjenični
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=%C4%8Dinjenica&search_type=basic
Citiraj natuknicu: