cȉnkati cinkati gl. nesvrš. prijel. (prez. jd. 1. l. cȉnkām, 2. l. cȉnkāš, 3. l. cȉnkā, mn. 1. l. cȉnkāmo, 2. l. cȉnkāte, 3. l. cȉnkajū; imp. cȉnkāj; aor. cȉnkah; imperf. cȉnkāh; prid. r. m. cȉnkao, ž. cȉnkala, s. cȉnkalo; prid. t. cȉnkān; pril. s. cȉnkajūći)
1 Cinkati znači zvoniti, zveckati.
– Ova vrijedna obljetnica prigoda je da se prisjetimo vremena kada je zagrebačkim ulicama cinkao konjski tramvaj, čiji se zvuk zvonca izmjenjivao s kloparanjem potkova konja.
– A ostruge su za njim brenčale kao ministrantski zvonci, kad nose pomast posljednju i cinkaju.
2 razg. Cinkati koga komu znači prijaviti, tužiti koga komu, izdati.
– Brat bi cinkao sestru, svećenici su bili doušnici, djeca bi cinkala roditelje tajnoj policiji.
– Obećao sam da vas ja neću cinkati službama.
tvorba: cin-kati
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=cinkati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: