cvokòtati cvokotati gl. nesvrš. (prez. jd. 1. l. cvòkoćēm, 2. l. cvòkoćēš, 3. l. cvòkoćē, mn. 1. l. cvòkoćēmo, 2. l. cvòkoćēte, 3. l. cvòkoćū; aor. cvokòtah; imperf. cvòkotāh; prid. r. m. cvokòtao, ž. cvokòtala, s. cvokòtalo; pril. s. cvòkoćūći)
Cvokotati znači bez voljnoga poticaja udarati donjom vilicom o gornju.
– Odjednom ga je uhvatila drhtavica, a zubi su mu počeli cvokotati.
– Dok su navijači lagano cvokotali zubima, stiskali se u jakne i potezali kape preko ušiju, ekipe Oštrca i Oroslavja istrčale su hrabro na teren kao da je 20 stupnjeva više.
– Svi pokrivači obično se ujutro nađu na podu, a ja cvokoćem od hladnoće.
Od čega se cvokoće? od hladnoće, od straha
Čime se cvokoće? zubima
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=cvokotati&search_type=basic
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/173/
Citiraj natuknicu: