dȁžd dažd im. m. (G dàžda, DL dàždu, A dȁžd, I dàždom; mn. N dàždi/dàždovi, G dáždā/dȁždōvā, DLI dàždima/dàždovima, A dàžde/dàždove)
zast. Dažd je oborina u obliku vodenih kapi promjera većega od pola milimetra.
– Kad dažd prestane, neće nam nedostajati blata.
– Nad goru i polje zagrebačko bio se nadvio crn oblak, nadvio i sasuo na zemlju gustim daždom, kao da si ga nožem prorezao.
tvorenice: dažditi, daždjeti
Etimologija: Riječ dažd postala je od praslavenskoga *dъzdjь (usp. slovenski dež, ruski дождь, poljski deszcz, češki déšt), što je vjerojatno složenica od indoeuropskoga *dus– ʻlošʼ i *dyew– ʻneboʼ (usp. od istoga korijena grčki Ζεύς [Zeus] ‘Zeus, vrhovni bog, bog neba’, latinski Iovis (genitiv) ʻJupiter, vrhovni bogʼ).
Hrvatski jezik: https://hrcak.srce.hr/file/264214
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/1007/
Citiraj natuknicu: