díčiti se dičiti se gl. nesvrš. povr. (prez. jd. 1. l. dȋčīm se, 2. l. dȋčīš se, 3. l. dȋčī se, mn. 1. l. dȋčīmo se, 2. l. dȋčīte se, 3. l. dȋčē se; imp. díči se; aor. díčih se; imperf. dȋčāh se; prid. r. m. díčio se, ž. díčila se, s. díčilo se; pril. s. dȋčēći se)
Dičiti se kime ili čime znači osjećati zadovoljstvo zbog vlastite ili tuđe vrijednosti, uspjeha, truda i sl.
– Tvornica Maraska diči se svojom tradicijom tajnih recepata za pripremu slatkih sirupa i poznatih alkoholnih pića.
– Splićani će se s ponosom hvaliti i dičiti još jednim svojim velikanom.
– Svi se diče i ponose njime.
Tko se diči? čovjek, muškarac, žena; grad, narod, škola, svijet, zemlja
Čime se diči? čovjekom; imenom, nazivom, statusom, titulom; demokracijom, slobodom; kvalitetom, tradicijom
Kako se diči? mnogo, osobito; javno, ponosno; s ponosom
Koordinacija: dičiti se i hvaliti se, dičiti se i ponositi se
tvorba: dik-iti
Citiraj natuknicu: