diplóma diploma 
im. ž. (G diplómē, DL diplómi, A diplómu, I diplómōm; mn. NA diplóme, G diplómā, DLI diplómama)
1 Diploma je svjedodžba o položenome završnom ispitu.
– Za dobivanje dozvole moraju imati fakultetsku diplomu iz medicine, a tek se tada mogu baviti i komplementarnom medicinom.
– Naši studenti već su trebali imati europske diplome, no ništa od toga i to ćemo jako skupo platiti.
Kakva je diploma? europska, fakultetska, jezična, kupljena, lažna, računalna, sveučilišna; diploma fakulteta, diploma sveučilišta; diploma inženjera, diploma magistra, diploma profesora
Što se s diplomom može? dobiti je, imati je, kupiti je, nemati je, steći je
Koordinacija: svjedodžba ili diploma
U vezi s diplomom spominje se: dobivanje, dodjela, nostrifikacija, podjela, preslika, priznavanje, stjecanje
2 Diploma je priznanje koje se komu daje za uspjeh u radu.
– Vina ocijenjena zlatnom diplomom dolaze na završno županijsko ocjenjivanje.
– Ova nagrada, točnije dobivanje međunarodne diplome, trebala bi mu pomoći u daljnjem usavršavanju.
Kakva je diploma? europska, međunarodna, srebrna, zlatna
Što se s diplomom može? dobiti je, izložiti je, uručiti je komu
Koordinacija: diploma i nagrada, medalja i diploma
U vezi s diplomom spominje se: dobivanje, dodjela, podjela
tvorenice: diplomac, diplomirati, diplomski
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=diploma&search_type=basic
Citiraj natuknicu: