dísati disati 
gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. dȋšēm, 2. l. dȋšēš, 3. l. dȋšē, mn. 1. l. dȋšēmo, 2. l. dȋšēte, 3. l. dȋšū; imp. díši; aor. dísah, imperf. dȋsāh; prid. r. m. dísao, ž. dísala, s. dísalo; pril. p. díšūći)
1 med. Disati znači primati kisik u organizam i izbacivati ugljikov dioksid.
– Smanjuje se kapacitet pluća, ljudi teže dišu.
– Jedva da smo mogli hodati i disati.
Tko diše? beba, biće, čovjek, dijete, osoba, pacijent, žena, životinja; koža, tijelo
Kako diše? duboko, jedva, lakše, normalno, pravilno, samostalno, teško, ubrzano
Koordinacija: hodati i disati, jesti i disati, živjeti i disati
2 pren. Disati znači biti živ, postojati.
– Kao i Indijanci, mi znamo da dok zemlja diše, mi živimo; kad prestane disati, mi umiremo.
– Svi ti ljudi dišu za Split.
Tko diše? čovjek, dijete, osoba, žena; grad, zemlja
Kako diše? jedva, slobodno
Koordinacija: živjeti i disati
tvorba: dis-ati
tvorenice: izdisati, udisati
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=disati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: