djèca djeca 
zb. im. ž. (G djècē, DL djȅci, A djȅcu, V djȅco, I djècōm)
1 Djeca su ljudi od rođenja do početka sazrijevanja.
– Draga djeco, uskoro će školski zimski praznici i mi smo za vas pripremili zabavne i kreativne radionice.
– To cjepivo uopće nije dovoljno istraženo, a nije ni dovoljno testirano na djeci i trudnicama.
– S vremenom djeca i sama sebi postavljaju visoke ciljeve jer vjeruju da jedino ako takve ciljeve ispune, zaslužuju pažnju roditelja i okoline.
Kakva su djeca? mala, malodobna, nerođena, nezbrinuta, novorođena, predškolska, školska
Koordinacija: djeca i starac, djeca i trudnica
2 Djeca su sinovi i kćeri bez obzira na godine.
– Majka je dvoje odrasle djece.
– Pravo na stipendiju imaju maloljetna djeca, kao i punoljetna djeca koja se redovito školuju.
Kakva su djeca? maloljetna, odrasla, punoljetna, vlastita
frazem: razbježati se kao rakova djeca
Razbježati se kao rakova djeca znači otići svatko na svoju stranu.
– Nažalost mi smo se razbježali kao rakova djeca sad kad smo apsolventi.
– Saznajemo da su u ovome velebitskom selu nekada bile čak 64 kuće, a sada se povremeno koriste samo četiri. Mještani su se razišli kao rakova djeca.
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=djeca&search_type=basic
Citiraj natuknicu: