djȅnuti djenuti gl. svrš. prijel. (prez. jd. 1. l. djȅnēm, 2. l. djȅnēš, 3. l. djȅnē, mn. 1. l. djȅnēmo, 2. l. djȅnēte, 3. l. djȅnū; imp. djȅni; aor. djȅnuh; prid. r. m. djȅnuo, ž. djȅnula, s. djȅnulo; prid. t. djȅnūt; pril. p. djȅnūvši)
1 Djenuti je stavljajući zataknuti što za što.
– Isusova je rečenica “Djeni mač u korice – tko se mača laća, od mača i pogiba”.
Što se djene o/u/za što? mač u korice, maramu za pojas, sablju u korice
2 razg. Djenuti se znači biti na kojemu, najčešće nepoznatom, mjestu.
– Gle ga, derančića, kuda se djenuo , da kraljuje u igri i obijesti, a mati mu kod kuće od tuge onijemjela.
Etimologija: Glagol djenuti postao je od starijega glagola djeti, koji je naslijeđen iz praslavenskoga *děti ʻčiniti, rećiʼ(usp. slovenski deti ʻstavitiʼ, ruski деть ʻstavitiʼ). Praslavenski je glagol postao od indoeuropskoga korijena *dheh1- ʻčinitiʼ, od kojega su se razvili i latinski glagol faciō ʻčinitiʼ te grčki τίθημι [títhemi] ʻstaviti, položitiʼ.
Hrvatski jezik: https://hrcak.srce.hr/clanak/253911
Citiraj natuknicu: