dr̀vēće drveće 
zb. im. s. (G dr̀vēća, DL dr̀vēću, A dr̀vēće, I dr̀vēćem)
Drveće je skup drveta.
– Većina zimzelenog drveća ne gubi lišće dolaskom zime, već ga postupno gubi i obnavlja cijele godine.
– Jak vjetar rušio je drveće i stupove i okretao automobile.
Kakvo je drveće? bjelogorično, crnogorično, listopadno, šumsko, ukrasno, umjetno, zimzeleno; golo, mlado, nisko, staro, trulo, visoko, zeleno
Što drveće može? cvasti, gubiti lišće, padati, rasti, rušiti se
Što se s drvećem može? obrezivati ga, rušiti ga, saditi ga, sjeći ga
Koordinacija: drveće i biljke, drveće i cvijeće, drveće i granje, drveće i grmlje, drveće i trava, drveće i zelenilo
U vezi s drvećem spominje se: hlad, hladovina, sadnica, sjena, šum, vrsta; debla, duplje, grane, korijenje, kora, krošnje, lišće, pelud, vrhovi; obrezivanje, rušenje, sadnja, sječa
tvorba: drvet-je
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=drve%C4%87e&search_type=basic
Citiraj natuknicu: