dúga duga 
im. ž. (G dúgē, DL dúgi, A dúgu, I dúgōm; mn. NA dúge, G dúgā, DLI dúgama)
met. Duga je niz lukova u bojama spektra koji se pojavljuju kad Sunčeve zrake prolaze kroz kapljice vode.
– Vjerojatno su mnogi u Metkoviću posegnuli za fotoaparatom kako bi slikali dvostruku dugu.
– Često Sunce nakon kiše iscrta preko nebeskog svoda paunski šarenu dugu.
– Nad Rijekom se jučer nadvila prekrasna duga, koja se za svoj početak odlučila baš na riječkom lukobranu.
Kakva je duga? dvostruka, prekrasna, šarena; nebeska
Što duga može? sviti se
Što se s dugom može? gledati je
U imenima: Duga (roman), Dvostruka duga (nakladnička kuća)
tvorenice: dugin
Etimologija: Riječ duga postala je od praslavenskoga *dǫga (usp. ruski дугá ‘lȗk, svodʼ, poljski dijalektno dęga ‘lȗk’), što je srodno s litavskim dangùs ‘nebo, nebeski svodʼ.
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/duga/9067/#naziv
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=duga&search_type=basic
Hrvatski jezik: https://hrcak.srce.hr/file/264214
Citiraj natuknicu: