epìgram epigram im. m. (G epìgrama, DL epìgramu, A epìgram, I epìgramom; mn. N epìgrami, G epìgrāmā, DLI epìgramima, A epìgrame)
1 knjiž. (u jednini) Epigram je lirska pjesnička književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se sažeto iznosi kakav duhovit ili satiričan sadržaj.
– Treba razumijeti razlike između grčkog, rimskog i novovjekovnog epigrama.
Koordinacija: epigram i aforizam, epigram i elegija
2 Epigram je književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti.
– Naveli smo primjer mitoloških epigrama, ranih radova Marka Marulića, koji samo nagovješćuju njegov dalji razvoj kao latinskoga pjesnika raznih vrsta.
– Marcus je pisao satirične epigrame kojima je na prilično šokantan, ali opet duhovit način oslikavao okružje u kojem je živio.
– Kao kroničar svog doba bilježio je važna događanja i osobe iz svoje radne i životne sredine, viđenja šire društvene zbilje pretakao je u humoreske, anegdote, pošalice, parodije, aforizme i epigrame.
– Grčki i rimski epigrami koje su filolozi uspoređivali s japanskom poezijom i sonetima najbliži su antički ekvivalent onomu što danas zovemo lirikom.
Kakav je epigram? satiričan; jedak, pohvalan; Marulićev, Panonijev, Marcijalov; antički, grčki, latinski, mitološki, rimski
Što se s epigramom može? pisati ga, posvetiti ga komu
Koordinacija: epigrami i aforizmi, epigrami i elegije, epigrami i pjesme
U vezi s epigramom spominje se: ciklus, izdanje, knjiga, pisac, zbirka
U imenima: Sto aleksandrijskih epigrama, Topuski epigrami
tvorenice: epigramski
Citiraj natuknicu: