flȁuta flauta 
im. ž. (G flȁutē, DL flȁuti, A flȁutu, I flȁutōm; mn. NA flȁute, G flȁūtā, DLI flȁutama)
glazb. Flauta je drveno ili kovinsko puhaće glazbalo najvišega registra.
– Ponešto kolorističke živosti unosi uplitanje glasovira i flaute, ali gudači ipak zadržavaju glavnu riječ.
– Uz brojne nastupe diljem svijeta i pedeset snimljenih nosača zvuka bavi se i pedagoškim radom poučavajući povijesnu flautu i tehnike sviranja na povijesnim instrumentima.
– Za prvu zvučnu projekciju odabrana je skladba Sous le ciel de Paris Huberta Girauda, u kojoj se majstorski izmjenjuju klavir i vrlo lepršava, opuštena flauta.
Kakva je flauta? barokna, drvena, indijanska, poprečna, povijesna, uzdužna
Što se s flautom može? učiti je razg., predavati je, studirati je, svirati je
Koordinacija: flauta i gitara, flauta i gudači, flauta i harfa, flauta i klarinet, flauta i klavir, flauta i orkestar, flauta i violina, saksofon i flauta
tvorenice: blok-flauta
TVORENICA: flautist
Struna: http://struna.ihjj.hr/search-do/?q=flauta&naziv=1&polje=0#container
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=flauta&search_type=basic
Citiraj natuknicu: