gòriti goriti gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. gòrīm, 2. l. gòrīš, 3. l. gòrī, mn. 1. l. gòrīmo, 2. l. gòrīte, 3. l. gòrē; imp. gòri; aor. gòrih; imperf. gòrijāh; prid. r. m. gòrio, ž. gòrila, s. gòrilo; pril. s. gòrēći)
1 razg. Goriti znači biti zahvaćen plamenom.
– Šuma je gorila čitav dan i čitavu noć, a tek pred jutro je pljusak konačno ugasio zgarište.
Što gori? automobil, krov, kuća, šuma, trava
Kako gori? nezaustavljivo, silovito
2 pren. razg. Goriti znači postojati u obliku plamena.
– Ubrzo su uspjeli otkriti da je vatra gorila u prostoriji na četvrtom katu.
Što gori? požar, vatra
3 razg. Goriti znači biti zapaljiv.
– Gorila sirova nafta u rafineriji u Švedskoj: Nekoliko osoba lakše je ozlijeđeno (naslov)
Što gori? drvo, papir; benzin, nafta, ulje
Kako gori? dobro, slabo; (jarkim, plavičastim) plamenom
4 razg. Goriti znači biti zapaljen.
– Budući da smo tu večer ostali duže vani na terasi, svjetlo je gorilo cijelo vrijeme.
Što gori? baklja, cigareta, svijeća, vatra; peć; radio, svjetlo, televizor
Kako gori? neprestano, stalno, vječno
5 pren. razg. Goriti znači biti aktiviran sklopkom.
– Palim noćnu lampu koja mi većinom ostaje goriti cijelu noć.
Što gori? lampa razg., radio, svjetlo, televizor
6 pren. razg. Goriti znači biti jako zagrijan od vrućine, uzbuđenja, vrućice i sl.
– Pipnuo sam mu čelo koje je gorilo od vrućice.
Što gori? čelo, obrazi, uši
Od čega gori? od uzbuđenja, od vrućice
7 pren. Goriti znači jako, vruće željeti što i biti veoma nestrpljiv da se to ostvari.
– Bilo mi se teško suzdržati, pri samom pogledu na njegove snažne ruke već sam gorila od požude.
Što gori? ljubav, srce
Od čega gori? od požude, od želje
• Kad glagoli na -iti i -jeti tvoreni od iste osnove imaju isto značenje, u hrvatskome standardnom jeziku bolje je upotrebljavati glagole na -jeti, npr. umjesto glagola goriti i želiti bolje je upotrebljavati glagole gorjeti i željeti. Često se griješi i pri uporabi pridjeva radnoga tih glagola u muškome rodu. Pridjev radni muškoga roda tih glagola glasi gorio, želio, a ne gorjeo, željeo. Pridjev radni ženskoga roda od glagola na -jeti glasi gorjela, željela, a srednjega gorjelo, željelo, u množini muškoga roda on glasi gorjeli, željeli, u množini ženskoga roda gorjele, željele, u množini srednjega roda gorjela, željela. Umjesto, primjerice, Gorjeo je otpad., Željeo je kupiti motocikl., pravilno je Gorio je otpad., Želio je kupiti motocikl.
tvorenice: dogoriti, izgoriti, nagoriti, pregoriti, progoriti, razgoriti, zagoriti
TVORENICA: gorivo
Citiraj natuknicu: