gospođa im. ž. (G gospođe, D gospođi, A gospođu, V gospođo, L o gospođi, I s gospođom; mn. N gospođe, G gospođa, D gospođama, A gospođe, V gospođe, L o gospođama, I s gospođama)
1 Gospođa je odrasla ženska osoba.
– Neka visoka gospođa stajala je ispred mene u pošti.
– Gospođo, molimo Vas, potpišite ovaj ugovor.
– Kako ste danas, gospođo Horvat?
2 Gospođa je žena uglađenog i civiliziranog ponašanja.
– Tvoja sestra prava je gospođa.
– Ne bih je nikako mogao nazvati gospođom.
– Tako se gospođa ne ponaša!
◦ Imenica gospođa upotrebljava se najčešće kad se obraćamo nepoznatoj ženi ili ženi s kojom nismo posebno bliski srednje ili starije dobi. Kratica od gospođa je gđa i ta se kratica deklinira: N gđa Horvat, G gđe Horvat, DL gđi Horvat, A gđu Horvat, V gđo Horvat, I gđom Horvat.
Citiraj natuknicu: