grȁbilica grabilica im. ž. (G grȁbilicē, DL grȁbilici, A grȁbilicu, I grȁbilicōm; mn. NA grȁbilice, G grȁbilīcā, DLI grȁbilicama)
1 Grabilica je stroj za grabljenje.
– Vozilo je opremljeno trostranim samoistovarivačem (kiperom) s dizalicom i polipnom grabilicom s pet lopatica.
– Tog dana u Kalumbili kopao sam već neko vrijeme kad sam odlučio nakratko sići s bagera, ostavivši motor upaljen i ne znajući da sam sa zemljom u grabilici podigao i pitona.
Kakva je grabilica? četverokrilna, gljivasta, hidraulična, mehanička, plutajuća, podizna, polipna, pravokutna, rotacijska, traktorska
Što se s grabilicom može? grabiti (sijeno, zemlju)
2 Grabilica je oruđe za grabljenje.
– Tjedan dana kasnije Pero upita Đuru: – Jesi li vidio onu lijepu grabilicu za juhu? Nema je otkad je tvoja mama bila ovdje na ručku. Nije ju valjda ona uzela?
Kakva je grabilica? drvena, plastična; rupičasta, slastičarska; grabilica za juhu, grabilica za sladoled
Što se s grabilicom može? grabiti (juhu, sladoled)
tvorba: grabi-lica
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=grabilica&search_type=basic
Citiraj natuknicu: