grgòljiti grgoljiti gl. nesvrš. prijel./neprijel. (prez. jd. 1. l. gr̀goljīm, 2. l. gr̀goljīš, 3. l. gr̀goljī, mn. 1. l. gr̀goljīmo, 2. l. gr̀goljīte, 3. l. gr̀goljē; aor. grgòljih; imperf. gr̀goljāh; prid. r. m. grgòljio, ž. grgòljila, s. grgòljilo; pril. s. gr̀goljēći)
1 (neprijel.) Grgoljiti znači proizvoditi ugodan šum.
– I dođe mi tako, pa krišom prođem kraj drvene đerme, gdje grgolji voda.
– Taj drugi kat namijenjen je i neustrašivima, s ove visine oni se otiskuju u ponor, na čijem dnu grgolji Drava.
Što grgolji? potok, voda
2 (prijel.) Grgoljiti znači ispirati usta i grlo zabačene i pritom izgovarati grrr.
– U narodnoj je medicini na prve znakove prehlade preporučljivo grgoljiti slanu otopinu.
tvorenice: grgoljenje, zagrgoljiti
Citiraj natuknicu: