gugútati gugutati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. gùgūćēm, 2. l. gùgūćēš, 3. l. gùgūćē, mn. 1. l. gùgūćēmo, 2. l. gùgūćēte, 3. l. gùgūćū; imp. gugúći; aor. gugútah; imperf. gùgūtāh; prid. r. m. gugútao, ž. gugútala, s. gugútalo; pril. s. gùgūćūći)
1 Gugutati znači glasati se glasom koji podsjeća na gu-gu.
– Grlice guguću ispred kuće.
– Kada su ugroženi, golubovi također guguću, ali tada se i napuhnu i hodaju u krug.
– Na tornju gugutahu golubovi, a jedan jedini, mekani i mramorasti oblak putovaše prama gorama samoborskim.
Tko guguće? golub, grlica
2 pren. Gugutati znači glasati se zvukom koji podsjeća na glasanje goluba i grlice, ispuštati prve glasove.
– Kada beba čuje vaš glas, može čak i gledati izravno u vas i početi gugutati.
– Od bebe koja guguće do hodajućeg brbljavca, vaš mališan neprestano uči komunicirati.
Tko guguće? beba
3 pren. Gugutati znači tepati komu, upućivati umiljate riječi.
– Zaljubljeno su gugutali sakupljajući školjke i zanimljive kamenčiće.
– Dvoje zaljubljenih, gugutali su skupa.
Tko guguće? zaljubljeni
Kako tko guguće? nježno, zaljubljeno
tvorenice: gugutanje, gugutka, zagugutati
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/176/
Citiraj natuknicu: