gúkati gukati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. gȗčēm, 2. l. gȗčēš, 3. l. gȗčē, mn. 1. l. gȗčēmo, 2. l. gȗčēte, 3. l. gȗčū; imp. gúči; aor. gúkah; imperf. gȗkāh; prid. r. m. gúkao, ž. gúkala, s. gúkalo; pril. s. gȗčūći)
1 Gukati znači glasati se glasom koji podsjeća na gu-gu.
– Divlji golub guče.
– Po sobi guču grlice, diše ljiljan i ruža, a milije od ruže Klarina kosa.
Tko guče? golub, grlica
2 Gukati znači glasati se zvukom koji podsjeća na glasanje goluba i grlice, ispuštati prve glasove.
– Sa šest do osam tjedna života djeca počinju gukati.
– Poslije toga dijete upotrebljava sve veći broj nejasno izgovorenih suglasnika, koje često kombinira s nejasno izgovorenim samoglasnicima pa tada kažemo da dijete guče.
Tko guče? beba razg., dijete
tvorenice: gukanje, zagukati
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=gukati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: