harmònika harmonika 
im. ž. (G harmònikē, DL harmònici, A harmòniku, I harmònikōm; mn. NA harmònike, G harmònīkā, DLI harmònikama)
glazb. Harmonika je glazbalo s tipkama i mijehom koje se drži na prsima.
– Zvukovi frule, violine i harmonike tjerali su posjetitelje da se podignu sa svojih sjedalica i zaplešu u ritmu veselih otočnih melodija.
– Nakon ručka opustili smo se uz zvuke harmonike, pjesmu i ugodno druženje.
– Grupa od oko 30 uzvanika okupila se na privatnom posjedu, veselje se odvijalo uz pjesmu i harmoniku, mladići su pekli ribu i zabavljali se, sve dok oko 2.30, i to bez naloga, na posjed nije upala policija i prekinula slavlje.
Kakva je harmonika? dijatonska, klasična, klavirska, koncertna, kromatska
Što se s harmonikom može? predavati je razg., rastezati je, razvlačiti je, studirati je razg., svirati je
Koordinacija: harmonika i bubnjevi, harmonika i gitara, harmonika i klavijature, harmonika i klavir, harmonika i tamburica, harmonika i truba, harmonika i violina; harmonika i pjesma
U vezi s harmonikom spominje se: pratnja, profesor, svirač, sviranje, škola, zvuk
usna harmonika
glazb. Usna harmonika malo je glazbalo koje se poteže duž usana, a zvuk se proizvodi puhanjem ili usisavanjem zraka.
– Klavir i usna harmonika neopisivo su zarazni, i to je onaj segment nastupa gdje je pokazao kako iskrenu melankoliju prenijeti u glazbu.
– U svojim mladim danima, nakon rada na plantaži, odmarao se svirajući usnu harmoniku i vježbajući gitaru, međutim, realno govoreći, bio je bez glazbenog talenta.
Struna: http://struna.ihjj.hr/search-do/?q=harmonika&naziv=1&polje=0#container
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=harmonika&search_type=basic
Citiraj natuknicu: