hèrceg herceg im. m. (GA hèrcega, DL hèrcegu, V hèrceže, I hèrcegom; mn. NV hèrcezi, G hȅrcēgā, DLI hèrcezima, A hèrcege)
1 pov. (jd.) Herceg je naslov muškoga vladara u hijerarhiji odmah iza naslova kralja u srednjovjekovnoj Hrvatskoj.
– Nakon što je zavladao dijelovima Hrvatske i Dalmacije, velikaš Hrvoje Vukčić Hrvatinić uzeo je naslov splitskoga hercega, dok je Stjepan Vukčić Kosača, proširivši svoje stečevine do Peći, uzeo naslov herceg od Svetog Save (1448.).
– Herceg je naslov koji se u hrvatskoj historiografiji upotrebljava za najvišega kraljeva zamjenika u Hrvatskoj.
2 pov. Herceg je muškarac s istoimenim naslovom.
– Žigmund je proglasio 1413. godine hercega Hrvoja izdajnikom zbog pustošenja Sandaljevih posjeda i povezanosti s Turcima, oduzeo mu sve gradove, lišio ga titule splitskog hercega i naredio zauzimanje njegovih posjeda.
– Sinovi hercega Stjepana Vukčića Kosače, Vladislav i Vlatko u savezu s hrvatsko-ugarskim kraljem Matijašem Korvinom navaljivali su na Osmanlije i oslobađali dijelove Bosanskoga Kraljevstva.
Kakav je herceg? bosanski, slavonski
Koordinacija? ban i herceg, banovi i/ili hercezi, herceg i vojvoda; kraljevi i hercezi
Uz imena: herceg Andrija, herceg Bela, herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić, herceg Stjepan Kosača
tvorenice: herceginja, hercegov
Citiraj natuknicu: