htjȅti htjeti 
gl. dvov. prijel. (prez. jd. 1. l. hòću/ću/htjȅdnēm, 2. l. hȍćeš/ćeš/htjȅdnēš, 3. l. hȍće/će/htjȅdnē, mn. 1. l. hȍćemo/ćemo/htjȅdnēmo, 2. l. hȍćete/ćete/htjȅdnēte, 3. l. hòćē/će/htjȅdnū; imp. htȋj/htjȅdni; aor. htjȅh/htjȅdoh/hòtjeh; imperf. htȉjāh/hòćāh/hòtijāh; prid. r. m. htȉo, ž. htjȅla, s. htjȅlo; pril. s. htȉjūći/hòtēći; pril. p. htjȇvši/hòtjēvši)
1 (nesvrš. neprijel.) Htjeti je pomoćni glagol koji u nenaglašenome obliku (ću, ćeš, će…) sudjeluje u tvorbi futura I.
– Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) izradio je nove zdravstvene iskaznice, koje će imati oznaku HB te zamijeniti dosadašnje iskaznice obveznoga i dopunskoga osiguranja.
– Napuštena djeca često nisu pošteđena surovosti života, pa im svojim darom možemo barem malo olakšati i uljepšati njihovu svakodnevnicu, a zauzvrat ćemo dobiti njihove najljepše, iskrene osmijehe.
◦ U hrvatskome standardnom jeziku, kad nenaglašeni oblik glagola htjeti dolazi iza glagola, glagol uz koji dolazi nenaglašeni oblik glagola htjeti gubi završni -i u infinitivu; npr. umjesto gledati ću pravilno je gledat ću.
2 (neprijel.) Htjeti je pomoćni glagol koji u naglašenome obliku sudjeluje u tvorbi futura I. u upitnim rečenicama.
– Hoćemo li te početkom sezone vidjeti na nekoj utrci prije Olimpijade?
– Hoćeš li mi kupiti malu kućicu za bebe?
– Hoćeš li mi reći što ti je?
3 (prijel.) Htjeti u naglašenome obliku znači željeti da se što ostvari, postigne ili dobije.
– Htjeli bismo da se situacija smiri na cijelom području i na tome moramo raditi svi.
– Hoću da moje starije dijete dobije stipendiju, a mlađe vrtić i da se to financira.
– Imala sam tu sreću što je Milan od prvog dana htio dijete.
– Ja smo hoću svoje novce nazad, drugo me ne zanima.
Tko hoće? Bog, čovjek, mama, lopta, narod, osoba, policija, slučaj, sudbina
Što hoće? auto, dijete, novac, odgovor, pobjedu, posao, promjenu, seks, život
htjeti + glagol: htjeti priznati, htjeti se udati, htjeti upoznati
SINONIMI: voljeti :4, voliti :4, željeti :1
4 (svrš.; prez. 1. l. jd. htjednem, 2. l. jd. htjedneš, 3. l. jd. htjedne, 3. l. mn. htjednu) Htjeti izriče predbuduće vrijeme.
– Ako i ostali htjednu naplatiti ono što nisu zaradili, to će voditi u društvo otvorenog kriminala ili do javne pobune.
– I što god htjednete reći ili učiniti, neka sve bude u ime Gospodina Isusa
– Kad htjedneš doći, javi mi, pa ću ja njega pozvati da nam se pridruži.
– Zaista je vatra vaš neprijatelj, pa kada htjednete spavati, ugasite je
Što tko htjedne? doći, naplatiti što, spavati
5 (svrš.; prez. 1. l. jd. htjednem, 2. l. jd. htjedneš, 3. l. jd. htjedne, 3. l. mn. htjednu) Htjeti izriče prošlo vrijeme.
– I ovaj koji je dobio malo manje naljuti se i ne htjedne ni ono što mu pripada, pa zamrzi svoga oca.
– Taman kada se htjedne vinuti do prve monade, da ostavi ovo more arhetipova iza sebe, zastane da još jednom promotri horizont.
Što tko htjedne? vinuti se
frazem: hoćeš-nećeš
Hoćeš-nećeš znači i bez svoje volje, nehotice, u svakom slučaju.
– Ozbiljna duhovnost, hoćeš-nećeš, mora u sebi sadržavati i određenu duhovitost.
– Škola je zamišljena prvenstveno kao obrazovna institucija, a obrazovanje hoćeš-nećeš utječe i na odgoj, odnosno njegov je sastavni i neotuđivi dio.
frazem: htio ne htio
Htio ne htio znači bez obzira na sve, na ovaj ili onaj način.
– Kolumnist je uvijek, htio ne htio, i kroničar javnog života u jednom vremenu.
– Čovjek je htio ne htio zatočen u svojoj vlastitoj glavi i vrlo rijetko se može staviti u situaciju drugoga.
– Htjeli ne htjeli, politika je dio društva, i onaj tko kaže da neće politiku u svoju butigu, pilatovski pere ruke i gura probleme pod tepih.
• Kad glagoli na -iti i -jeti tvoreni od iste osnove imaju isto značenje, u hrvatskome standardnom jeziku bolje je upotrebljavati glagole na -jeti, npr. umjesto glagola goriti, voliti, želiti bolje je upotrebljavati glagol gorjeti, voljeti, željeti. Često se griješi i pri uporabi pridjeva radnoga tih glagola u muškome rodu. Pridjev radni muškoga roda tih glagola glasi gorio, volio, želio, a ne gorjeo, voljeo, željeo. Pridjev radni ženskoga roda od glagola na -jeti glasi gorjela, voljela, željela, a srednjega gorjelo, voljelo, željelo, u množini muškoga roda on glasi gorjeli, voljeli, željeli, u množini ženskoga roda gorjele, voljele, željele, u množini srednjega roda gorjela, voljela, željela. Tako i glagolski pridjev glagola htjeti glasi: htio (a ne htjeo) te htjela, htjelo, htjeli, htjele, htjela. Umjesto, primjerice, Gorjelo je od želje., Voljeo je stripove., Željeo je kupiti motocikl., pravilno je Gorio je od želje., Volio je stripove., Želio je kupiti motocikl. Glagolski pridjev radni pomoćnoga glagola htjeti u muškome rodu također glasi htio. Umjesto Htjeo mi je pomoći. pravilno je Htio mi je pomoći.
◦ Glagol htjeti modalni je glagol kojim se izražava odnos prema kakvoj radnji označenoj punoznačnim glagolom u infinitivu.
tvorenice: htijenje, prohtjeti se
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=htjeti&search_type=basic
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/813/
Citiraj natuknicu: