ȉmperatīv imperativ im. m. (G ȉmperatīva, DL ȉmperatīvu, A ȉmperatīv, I ȉmperatīvom; mn. N ȉmperatīvi, G ȉmperatīvā, DLI ȉmperatīvima, A ȉmperatīve)
1 gram. Imperativ je glagolski način kojim se izriče zapovijed, poticaj ili molba.
– Imperativ je krnji glagolski oblik koji ne postoji u prvom licu jednine, latinski imperio znači ‘zapovijedati’, što znači da je ovo zapovjedni način glagola.
Hrvatska školska gramatika: http://gramatika.hr/pravilo/imperativ/55/#pravilo
2 pren. Imperativ je ono što tko mora imati, napraviti ili postići, ono na što se koga obvezuje.
– Stoga je našem Timu za rascjepe imperativ pratiti svako dijete od rođenja do završetka rasta kako bismo na vrijeme uočili eventualni problem i pravovremeno djelovali.
– Koncept dizajna, koji utjelovljuje moderne imperative zdravlja, dizajna, ekologije, ekonomije i inteligencije, čini Zepter Edel Wasser vječnim.
– Pobjeda je Brođana imperativ misle li zadržati šanse za plasman u Ligu prvaka.
– Poznavanje rokova je imperativ. Ne želite da vam priča propadne jer ste se javili uredniku taman kad je novinu pustio u tisak…
moralni imperativ
Moralni imperativ unutrašnje je načelo prema kojemu čovjek određuje svoje postupke.
– Postoji li moralni imperativ koji bi glasio da zaposlenici moraju snositi posljedice loših odluka uprava kompanija u kojima rade?
– Potpisi građana moralni su imperativ koji HSP neće ignorirati.
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/imperativ/51226/#naziv
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=imperativ&search_type=basic
Citiraj natuknicu: