ȉnfinitīv infinitiv im. m. (G ȉnfinitīva, DL ȉnfinitīvu, A ȉnfinitīv, I ȉnfinitīvōm)
gram. Infinitiv je neodređeni glagolski oblik u kojemu se glagol obično navodi u rječniku i s pomoću kojega se oblikuje futur I.
– Dakle, ja ću moliti ili molit ću (u inverziji se gubi to i, osim kod glagola čiji infinitiv završava na -ći, npr. stići ću).
– Dalje, infinitiv glasi pomoći, a ne pomoć, a također malo prouči upotrebu neodređenih i upitno-odnosnih zamjenica.
Kakav je infinitiv? krnji, prijedložni
Što se s infinitivom može? koristiti se njime, pisati ga, skratiti ga, upotrebljavati ga, zamijeniti ga
Koordinacija: infinitiv i subjekt, infinitiv i nominativ, infinitiv i particip, infinitiv i pluskvamperfekt, infinitiv i prezent
Hrvatska školska gramatika: http://gramatika.hr/pravilo/infinitiv/39/#pravilo
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/infinitiv/51228/#naziv
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=infinitiv&search_type=basic
Citiraj natuknicu: