ìzdajičin izdajičin prid. (G ìzdajičina; ž. ìzdajičina, s. ìzdajičino)
1 Izdajičin je koji pripada izdajici, osobi bez obzira na spol ili muškoj osobi koja je prešla u neprijateljske redovi ili koja je iznevjerila koga ili što, koja se nije držala dogovora ili nije ispunila obećanje.
– Nastala je svađa sa Sarumanom i Gandalf je slomio izdajičin štap i izbacio ga iz reda čarobnjaka
– Na pashalnoj večeri Isus je pružio dokaz o svojem božanstvu time što je otkrio izdajičinu namjeru.
– Nikita mora odlučiti hoće li pokušati spasiti oteta izdajičina sina.
2 Izdajičin je koji pripada izdajici, ženskoj osobi koja je prešla u neprijateljske redovi ili koja je iznevjerila koga ili što, koja se nije držala dogovora ili nije ispunila obećanje.
tvorba: izdajic-in
Citiraj natuknicu: