ìzmisliti izmisliti gl. svrš. prijel. (prez. jd. 1. l. ìzmislīm, 2. l. ìzmislīš, 3. l. ìzmislī, mn. 1. l. ìzmislīmo, 2. l. ìzmislīte, 3. l. ìzmislē; imp. ìzmisli; aor. ìzmislih; prid. r. m. ìzmislio, ž. ìzmislila, s. ìzmislilo; prid. t. ìzmišljen; pril. p. ìzmislīvši)
1 Izmisliti znači stvoriti maštom nešto što ne odgovara stvarnosti.
– Za sve što želite naglasiti izvucite primjer iz poslovanja ili jednostavno izmislite priču.
– Tko je izmislio te gnusne laži i nanio nam sramotu, nije nam jasno.
Tko može izmisliti? čovjek, novinar, žena; mediji, novine
Što može izmisliti? laž, priču, teoriju, urotu
2 Izmisliti znači dosjetiti se čega novoga, stvoriti što novo.
– Bilo bi očekivano da narod koji je izmislio nogomet i kojem je nogomet duboko usađen u samu kulturu i način života posjeduje jasnu viziju razvoja igre i da ima jasno definiran stil kojim reprezentacija igra.
– Da izmislite lijek protiv raka, našli bi se ljudi koji bi vam našli dlaku u jajetu.
Tko može izmisliti? čovjek, znanstvenik
tvorba: iz-misliti
tvorenice: izmišljotina
TVORENICA: izmišljati
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=izmisliti&search_type=basic
Citiraj natuknicu:
