izùmiti izumiti 
gl. svrš. prijel. (prez. jd. 1. l. ìzumīm, 2. l. ìzumīš, 3. l. ìzumī, mn. 1. l. ìzumīmo, 2. l. ìzumīte, 3. l. ìzumē; imp. izùmi; aor. izùmih; prid. r. m. izùmio, ž. izùmila, s. izùmilo; prid. t. ìzumljen; pril. p. izùmīvši)
Izumiti što znači stvoriti nov proizvod.
– Guy Pearce glumi znanstvenika koji izumi stroj koji ga transportira 800 tisuća godina u budućnost, gdje svjedoči građanskom ratu koji uništava Zemlju.
– Prije otprilike stotinu godina čovjek je izumio šivaći stroj.
Tko može izumiti? čovjek, inženjer, izumitelj, profesor, Tesla, tvrtka, znanstvenik
Što može izumiti? automobil, lijek, napravu, robota, stroj, struju, sustav, uređaj, vremeplov, žarulju
Kako može izumiti? nanovo, navodno, ponovno, slučajno
tvorba: iz-umjeti
tvorenice: izumitelj
Citiraj natuknicu: