k(a) 
prij.
(D) K(a) označuje da tko ili što ima kakav cilj.
– On odlazi k njima u kabinet na razgovore o njihovim predvanjima ili o literaturi iz prirodnih znanosti.
– Cestom k unutrašnjosti Istre posjetit ćemo, nedaleko od Kanfanara, ostatke Dvigrada, srednjevjekovnog dvorca i utvrde.
• Kad imenica iza prijedloga počinje suglasnicima k, g ili h, prijedlog k dobiva na kraju samoglasnik a: ka kući, ka gradu, ka hrastu.
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
k(a). Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/ka/ (pristupljeno 22. travnja 2026.)