kàšljati kašljati 
gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. kȁšljēm, 2. l. kȁšljēš, 3. l. kȁšljē, mn. 1. l. kȁšljēmo, 2. l. kȁšljēte, 3. l. kȁšljū; imp. kàšlji; aor. kàšljah; imperf. kȁšljāh; prid. r. m. kàšljao, ž. kàšljala, s. kàšljalo; pril. s. kȁšljūći)
Kašljati znači zbog nadražaja sluznice naglo i glasno izbacivati zrak iz pluća.
– Kada dijete jako kašlje, možete mu navečer dati sirup protiv kašlja da bolje spava.
– Prije nekoliko dana počelo me boljeti grlo i nakon toga stalno kašljem.
– Tijekom noći povremeno kašlje (produktivni kašalj), tijekom dana manje ili uopće ne.
– Nakon te terapije dijete nije prestalo kašljati, te dobiva drugi sirup.
– Moja sedmogodišnja kći ima temperaturu i kašlje.
Tko kašlje? dijete, osoba
Kako kašlje? često, dosta, jako, malo, opet, stalno,
Koordinacija: kihati i kašljati, šmrcati i kašljati
tvorba: kašlj-ati
tvorenice: kašljanje, kašljucati
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=ka%C5%A1ljati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: