kȉšiti kišiti gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 3. l. kȉšī; aor. jd. 3. l. kȉšī; imperf. jd. 3. l. kȉšāše, prid. r. s. kȉšilo; pril. s. kȉšēći)
Kišiti znači padati iz oblaka u obliku vodenih kapi (o kiši).
– Najviše sunca imat će istok i sjever zemlje, a oblaka ponovo sjeverni Jadran i Gorski kotar, gdje će povremeno i kišiti.
– Sniježi i kiši danima, pa tlo ne može upiti toliku količinu vode niti je mogu propustiti sustavi odvodnje i kanali, možda čak i kad bi bili u savršenom stanju.
– Vani tako jako kiši, ali ja sam dobre volje.
Kako kiši? jako, obilno, povremeno, stalno
Gdje kiši? vani
Koordinacija: kišiti i grmjeti, kišiti i puhati, kišiti i sniježiti
tvorba: kiš-iti
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=ki%C5%A1iti&search_type=basic
Citiraj natuknicu: