kȉtica kitica im. ž. (G kȉticē, DL kȉtici, A kȉticu, I kȉticōm; mn. NA kȉtice, G kȉtīcā, DLI kȉticama)
1 knjiž. Kitica je skupina stihova međusobno povezanih određenim metrom, ritmom i sadržajem.
– Ljubiteljima poezije, posebice Kiševićeve, iz zbirke Voda je moja Mati izdvajamo posljednje četiri kitice istoimenog soneta, koji, inače, sadržava šezdeset kitica.
– Takvi su stihovi povezani rimama (srokovima) i skupljeni u cjeline od po nekoliko stihova koje nazivamo kiticama ili strofama.
Kakva je kitica? posljednja; četverostihovna
Što se s kiticom može? napisati je, završiti je, znati je
Koordinacija: kitica i stih; kitice ili strofe
U vezi s kiticom spominje se: hrpa
sinonim: strofa
2 um. Kitica je mala kita, mala skupina odrezanih i posloženih cvjetova i/ili bilja.
– U svojoj organizaciji nude i glazbu, uređenje dvorane i stolova, buketa za mladu, cvjetne kitice, fotografiranje, odijevanje mladenaca, make-up i frizure, nabavu pozivnica i zahvalnica, pripremu vatrometa, svadbene torte, masažu i beauty pripremu mladenaca, smještaj gostiju i tako dalje.
– Ako je umro mladić, neka od djevojaka (ako nije imao svoju) stavila bi mu prsten na ruku i kiticu ružmarina na prsa.
Kakva je kitica? cvjetna; kitica cvijeća, kitica ljubičica, kitica ružmarina, kitica visibaba
tvorba: kit-ica
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=kitica&search_type=basic
Citiraj natuknicu: